Originally Posted by herbert:
|
"Vot i leto proshlo
Slovno i ne bîvalo
Na prigheve teplo
Toliko etogo malo
Vsio, chto sbîtsea moglo,
Mne kak list patipalîi,
Preamo v ruki leglo
Toliko etogo malo.
Ponaprasnu ni zlo
Ni dobro ne propalo
Vsio gorelo svetlo
Toliko etogo malo.
Jizni brala pod krîlo
Beregla i spasala,
Mne i vpravdu vezlo
Toliko etogo malo.
Listiev ne obojglo,
Vetok ne oblomalo
Deni promît, kak steklo
Toliko etogo malo.
|
Ni asam roman, i asam bulgar. Foarte interesant.